Koji EC u kojem tjednu, koji pH u kojem supstratu — i koliko osmotske vode treba tvojoj vodi iz slavine da tamo stigne. Besplatno i bez registracije.
Osmotska voda je voda siromašna solima kojom razrjeđuješ — obično EC 0,0. Može poslužiti i meka voda iz slavine; samo upiši njezin EC u isto polje. EC svoje vode iz slavine naći ćeš u izvješću o kvaliteti vode svog vodovoda ili ga jednom izmjeri. To je polazna točka na koju se dodaju gnojiva: EC vode plus EC gnojiva daje ukupno.
Kalkulator ti daje početnu dozu za tvoju vodu za zalijevanje. O njoj ne odlučuje sam pH, nego tvrdoća vode — ona određuje koliko se tvoja voda opire kiselini.
Tvrdoću vode objavljuje tvoj vodovod — u izvješćima o kvaliteti vode ili na svojoj stranici, obično u njemačkim stupnjevima (°dH). To je sve što trebaš: iz nje proizlazi karbonatna tvrdoća, koja odlučuje koliko kiseline trebaš. Sam pH to ne govori — dvije vode s istim pH-om mogu se razlikovati i do pet puta.
| Faza | EC (mS/cm) |
|---|---|
| Klijanje | 0,2–0,4 |
| Klijanac | 0,4–0,8 |
| Vegetacija | 0,8–1,4 |
| Rano cvjetanje | 1,4–1,6 |
| Sredina cvjetanja | 1,6–1,8 |
| Kasno cvjetanje | 1,2–1,6 |
| Ispiranje korijena | ispod 0,4 |
| pH | 6,0–7,0 idealno 6,3–6,8 |
| Faza | EC (mS/cm) |
|---|---|
| Klijanje | 0,4–0,6 |
| Klijanac | 0,6–1,0 |
| Vegetacija | 1,2–1,6 |
| Rano cvjetanje | 1,4–1,8 |
| Sredina cvjetanja | 1,8–2,2 |
| Kasno cvjetanje | 1,4–1,8 |
| Ispiranje korijena | ispod 0,4 |
| pH | 5,5–6,5 idealno 5,8–6,2 |
| Faza | EC (mS/cm) |
|---|---|
| Klijanje | 0,4–0,6 |
| Klijanac | 0,6–1,0 |
| Vegetacija | 1,2–1,6 |
| Rano cvjetanje | 1,4–1,8 |
| Sredina cvjetanja | 1,6–2,0 |
| Kasno cvjetanje | 1,2–1,6 |
| Ispiranje korijena | ispod 0,4 |
| pH | 5,5–6,2 idealno 5,8–6,0 |
Orijentacijske vrijednosti, a ne kruta pravila — važno je ono što ti biljka pokazuje.
Ovi kalkulatori daju orijentacijske vrijednosti za tvoju vlastitu procjenu. Ne zamjenjuju mjerenje na licu mjesta ni savjet stručnjaka — svi podaci bez jamstva.
Vrijednost EC (električna vodljivost, u mS/cm) govori ti koliko je ukupno soli otopljeno u vodi — dakle koliko je tvoje zalijevanje koncentrirano. Vrijednost pH govori ti može li biljka tu ponudu uopće upiti.
Zato ta dva broja uvijek idu zajedno: savršeno dozirano zalijevanje ne vrijedi ništa ako pH nije na mjestu. Pri pH-u 7,5 željezo i mangan praktički su blokirani, iako su tu, u vodi. Biljka tada pokazuje nedostatak koji se pogoršava sa svakom dodatnom dozom gnojiva.
Otuda činjenica da najčešći uzrok iznenadnih nedostataka nije manjak hrane, nego pogrešan pH. Kad listovi požute, posegnuti za bocom gnojiva umjesto za pH metrom gotovo uvijek pogoršava stvar.
Većina tablica koje kruže daje jedan raspon EC-a za svaku vrstu uzgoja. To je najčešća pogreška u ovoj temi — između zemlje i hidroponike razlika je otprilike 0,4 do 0,6 mS/cm, a kod pH-a je razmak još veći.
Zemlja je pufer. Sadrži organsku tvar, veže hranjiva i polako ih otpušta. Zato podnosi viši pH (6,0–7,0) i treba manje EC-a: dio opskrbe dolazi iz samog supstrata.
Kokos je inertan: gotovo ne puferira i uz to veže kalcij i magnezij. pH je niži (5,5–6,5), a cal-mag je praktički obavezan. Ciljevi EC-a malo su iznad onih za zemlju, jer nema ničega što bi nadoknadilo ono što nedostaje.
Hidroponika nema supstrat koji sudjeluje. Sve što biljka dobiva nalazi se u otopini, a korijenje je izravno u njoj. Raspon pH-a najuži je (5,5–6,2) upravo zato što nema pufera koji bi upio oscilacije. Za uzgoj u dubokoj vodi postoji posebna stranica: DWC kalkulator objašnjava zašto EC i pH u spremniku rastu sami od sebe.
Zato koristi preklopnik iznad tablice. Vrijednost sasvim normalna u hidroponici u zemlji može već značiti prekomjerno gnojenje.
Ako tvoja voda iz slavine već ima EC 0,6, to je 0,6 koje ne možeš iskoristiti za gnojivo. U tjednu klijanca s ciljem 0,6 ne ostaje ništa: sama voda već popunjava proračun.
Izlaz je razrijediti je vodom siromašnom solima, obično iz filtra za reverznu osmozu. Kalkulator iznad govori ti koliko je trebaš: osmotska voda = volumen × (EC slavine − cilj) ÷ (cilj − EC osmoze). Uz 10 litara vode iz slavine s EC 0,8 i cilj 0,4 dodaješ 10 litara osmotske vode.
Samo miješanje je linearno i zato točno — vrijednosti EC-a miješaju se razmjerno volumenu. Zbog toga je izračun pouzdan, a upravo to ne vrijedi za pH.
Izgleda kao ista vrsta računa, a nije. Pomiješaj u jednakim dijelovima vodu pH-a 7,0 i vodu pH-a 5,0 i nećeš dobiti 6,0 — dobit ćeš ono što dopušta puferski kapacitet obiju voda.
Razlog je karbonatna tvrdoća. Voda iz slavine sadrži otopljene karbonate koji vežu kiselinu i drže pH; osmotska voda ih gotovo nema. Tako tvrđa voda dominira rezultatom mnogo više od udjela volumena koji donosi. Izmjereno, razrjeđivanje 1:1 slavina–osmoza snižava pH za otprilike 0,3, dok aritmetika koja zanemaruje pufer predviđa 0,93. U rasponu u kojem 0,3 već znači blokirana hranjiva to nije zaokruživanje.
Postoji i drugi razlog zašto se ovdje ne treba pouzdati u očitanje pH-a: čista osmotska voda gotovo nema iona, a pH metar treba ione da bi mjerio. Prikazana vrijednost bježi i reagira na zrak. To nije broj koji zaslužuje ući u izračun.
Zato ova stranica namjerno ne nudi kalkulator miješanja za pH. Prvo miješaš, zatim mjeriš, a onda korigiraš kalkulatorom iznad.
Redoslijed je važniji nego što gotovo itko očekuje, a ako ga pogriješiš, mnoga zalijevanja završe s pH-om gdje ne treba.
1. Prvo razrijedi vodu. Ako miješaš slavinu i osmozu, napravi to prije svega — EC osnove odlučuje o svemu što slijedi.
2. Zatim gnojiva, redoslijedom koji navodi proizvođač. Cal-mag prije osnovnog gnojiva kad je potrebno; nikad ne ulijevaj dva koncentrata jedan u drugi nerazrijeđena, inače nastaju talozi koji se miješanjem ne otapaju.
3. pH na kraju. Gnojiva sama pomiču pH, često za pola jedinice ili više. Ako ga podesiš prije gnojenja, morat ćeš to napraviti dvaput.
4. Promiješaj, pričekaj i ponovno izmjeri. Dovoljna je minuta. Kiselini treba trenutak da se raspodijeli po cijelom volumenu, a prvo očitanje nakon ulijevanja gotovo je uvijek prenisko.
Kalibriraj. pH metar s upotrebom, starošću i temperaturom gubi točnost. Jednom mjesečno s dvije puferske otopine (4,0 i 7,0) razuman je razmak; prije važnog mjerenja još bolje. Nekalibriran uređaj gori je od nikakvog, jer daje pogrešne brojeve sa svom sigurnošću.
Ne daj da se sonda osuši. Staklena membrana mora ostati vlažna. Otopina za čuvanje, a ne destilirana voda — destilirana voda izvlači ione iz sonde i s vremenom je uništi.
Temperatura utječe na oba očitanja. Pristojni uređaji kompenziraju sami; jeftini ne. Mjeri na temperaturi na kojoj zaista zalijevaš, a ne s vodom tek natočenom iz slavine.
Procjedna voda govori više od zalijevanja. Ono što ulazi tvoj je plan; ono što izlazi pokazuje što supstrat zaista radi. Ako EC procjedne vode raste više zalijevanja zaredom, nakupljaju se soli — to je trenutak za ispiranje, a ne kad listovi to već pokažu.
Spaljeni vrhovi listova klasičan su znak previsokog EC-a. Počinju na samom vrhu i napreduju prema unutra. Smanjenje gnojiva pomaže; više gnojiva pogoršava, a to je nažalost instinktivna reakcija.
Blijedi, jednolično svijetlozeleni listovi pokazuju na drugu stranu: prenizak EC ili pH toliko pomaknut da dušik ne ulazi. Izmjeri prije nego što pognojiš, jer na biljci to dvoje izgleda isto.
Žućenje između žila, dok su žile još zelene, potpis je blokade, obično željeza ili magnezija. To je gotovo uvijek problem pH-a, a gotovo nikad stvarni manjak elementa.
EC koji raste u spremniku a da nitko ništa ne dodaje u hidroponici je normalan i nije pogreška — biljka upija više vode nego soli. To je poseban slučaj i obrađen je na stranici o DWC-u.
Ovisi o supstratu: zemlja između 6,0 i 7,0, kokos između 5,5 i 6,5, a hidroponika između 5,5 i 6,2. Što je puferski kapacitet manji, to je raspon uži — hidroponika ga uopće nema, zato je najzahtjevnija. Tablica iznad dijeli i po fazama.
Otprilike: klijanci od 0,6 do 1,0, vegetacija od 1,2 do 1,6, cvjetanje od 1,4 do 1,8, a zatim ponovno pada za ispiranje korijena. To su brojke za hidroponiku; u zemlji su otprilike 0,4 do 0,6 mS/cm niže, jer dio donosi supstrat. Koristi preklopnik supstrata iznad tablice.
Da, u cijelosti. Ako tvoja voda iz slavine ima EC 0,6, a želiš doći na 1,2, gnojivo može dodati samo 0,6. To je najčešći razlog nenamjernog prekomjernog gnojenja: dozira se do cilja kao da voda kreće od nule.
Osmotska voda = volumen × (EC slavine − cilj) ÷ (cilj − EC osmoze). Uz 10 litara s EC 0,8 i cilj 0,4 to je 10 litara osmotske vode. Kalkulator iznad računa to za tebe, u oba smjera.
Ne, i zato ova stranica to ne nudi. pH se ne miješa razmjerno: karbonatna tvrdoća puferira rezultat. Izmjereno, razrjeđivanje 1:1 slavina–osmoza snižava pH za otprilike 0,3, dok naivni račun predviđa 0,93. Pomiješaj, izmjeri, a zatim korigiraj.
Zato što gotovo nema što mjeriti. pH sonda treba ione, a osmotska voda ih gotovo nema — zato očitanje bježi i reagira na zrak. Mjeri nakon što dodaš gnojiva, ne prije.
Prvo gnojiva, pH na kraju. Gnojiva sama pomiču pH, često za pola jedinice ili više. Podesiti ga prije znači samo da ćeš to morati napraviti dvaput.
Radi, ali ne traje. Limunska kiselina i ocat su slabe organske kiseline: život u supstratu i bakterije razgrade ih u dan ili dva, a zatim se pH vrati gdje je bio. Izmjeriš ispravnu vrijednost, a nakon dva dana ti više ne služi ničemu — a tko ponovno dozira, na kraju samo tjera vrijednost da oscilira. Za jednokratnu korekciju prolazi; ako radiš sa spremnikom ili trebaš stabilnu vrijednost, koristi pH- na bazi fosforne ili dušične kiseline. Obje su iznad, na popisu.
Mjere isto na različitim ljestvicama. Problem: kruže dva faktora pretvorbe — 500 (NaCl, uobičajen u SAD-u) i 700 (KCl, uobičajen u Europi). EC 1,0 znači 500 ili 700 ppm, ovisno o tome što koristi tvoj uređaj. Zato je EC sigurniji broj za rad.
Da. Oba kalkulatora koriste iste formule kao oni u aplikaciji CRIS — miješanje EC-a i dozu pH- prema tvrdoći vode. U aplikaciji vrijednosti uz to ostaju vezane uz svaki unos u dnevniku, pa možeš pratiti kako se mijenjaju kroz uzgoj.
pH, EC, VPD, DLI, troškovi i više — u aplikaciji CRIS, odmah uz dnevnik uzgoja, da izmjerene vrijednosti idu u pravi unos. Offline i bez računa.