Poglavlje 1 od 6
Sjemenki trebaju tri stvari: vlaga, toplina i mrak. Ništa više. Većina proklija za dva do sedam dana — a kad ne proklija, gotovo nikad nije kriva sjemenka, nego previše vode ili previše nestrpljenja.
To je put kojim ide gotovo svatko, i s razlogom: vidiš što se događa. Sjemenka u zemlji je tjedan dana nagađanje — na papiru vidiš korijen već drugi dan.
Trebaju ti dva tanjura, papirnati ručnici i voda. Ništa više.
Sjemenka može ići i ravno tamo gdje će ostati. To te pošteđuje najosjetljivijeg trenutka u cijelom postupku: premještanja proklijale sjemenke s korijenom tankim poput papira.
Sve govori u prilog zemlji ako imaš malo sjemenki i radije ih ne bi dirao. Protiv: tjedan dana ne znaš događa li se išta — a sjemenka koja ne krene to ti kaže tek kad su ostale davno nikle.
Mini staklenik s prozirnim poklopcem ovdje nije luksuz. To je najjednostavniji način da vlaga ostane stabilna, jer je zadržava a da ne moraš zalijevati.
Otprilike centimetar, ne više. Klijanac gura prema gore s kotiledonima naprijed i oslanja se samo na energiju pohranjenu u sjemenki — svaki centimetar zemlje više put je koji si ne može priuštiti.
Vrhom prema dolje. Ako nisi siguran kako stoji, nije strašno: klijanac se sam okrene, košta ga samo dan.
Od tada više ne zalijevaj, nego prskaj. Prskalica radi ono što kantica ne može — ne iskopava sjemenku.
Prvo se otvori ljuska i izađe bijeli korijen. Raste prema dolje, a ne prema gore — to je dio koji vidiš na papiru. Tek nakon toga stabljika gura prema gore i povlači za sobom dva okrugla kotiledona.
Ta dva prva lista okrugla su i glatka. Pripadaju sjemenki i nisu pravi listovi; prvi nazubljeni par dolazi nekoliko dana kasnije. Kad kotiledoni na kraju požute i otpadnu, to nije nedostatak — obavili su svoj posao.
Ono što se u tim danima ne događa je rast vidljiv iz sata u sat. Klijanac nekoliko dana djeluje nepomično dok stvara korijenje. To je trenutak u kojem većina počne nešto mijenjati, i upravo je to pogreška.
Tri uzroka pokrivaju gotovo sve slučajeve, i sva tri tiču se okoline, a ne sjemenke.
Zvuči kao knjigovodstvo, a ipak je razlika između uzgoja iz kojeg nešto naučiš i onoga u kojem sljedeći put opet pogađaš.
Četiri stvari su dovoljne za početak: datum kad je sjemenka ušla u vodu ili zemlju, sorta, metoda i dan kad je klijanac izašao. Razmak između ta dva datuma podatak je koji ćeš htjeti u sljedećem ciklusu — i koji ti nijedna tablica s interneta ne može dati za tvoje uvjete.
Od dana kad su kotiledoni vani, sat biljke otkucava. Sve što slijedi — presađivanje, promjena svjetla, početak cvjetanja — broji se od tog datuma. Ako ga ne zapišeš, kasnije računaš od oka.
Većina počne kad stignu sjemenke. Više smisla ima obrnuto: znaš kad želiš brati i brojiš unatrag.
Ciklus se sastoji od klijanja zajedno s fazom klijanca, vremena vegetacije, cvjetanja i sušenja. Od svega toga klijanje zauzima tjedan ili dva i jedva pomiče ukupno; vrijeme cvjetanja piše na pakiranju i najpouzdaniji je podatak u cijelom računu. Zajedno ti daju dan rezanja — i, deset do četrnaest dana kasnije, dan kad je urod zaista gotov.
Ručno su to četiri zbrajanja na kutu papira. Kalkulator datuma berbe oslobađa te njih i radi u oba smjera.
Obično između dva i sedam dana dok se ne vidi korijen. Uz fazu klijanca — dakle dok biljka ne raste sama — ispadne otprilike jedan do dva tjedna. Isti razmak uključen je kao početna faza u kalkulator datuma berbe.
Nije potrebno. Ako to radiš, neka bude nekoliko sati i odmah premjesti sjemenku na vlažan papir ili u zemlju. Sjemenka koja preko noći stoji u čaši ne dobiva kisik — zato namakanje više šteti nego što pomaže.
Oboje radi. Papir ti rano pokazuje je li sjemenka živa, ali te tjera da premještaš korijen. Zemlja te pošteđuje tog koraka, a tjedan dana ostavlja te u mraku. Malo sjemenki govori u prilog zemlji; mnogo njih u prilog papiru.
Ne, naprotiv: dok kotiledoni ne izađu, mora biti u mraku. Svjetlo je potrebno kad klijanac izađe iz zemlje. Tada da, odmah, inače se izdužuje i ostaje slabašan.
Ugodna sobna temperatura je dovoljna; mnogo hladnije usporava, mnogo toplije isušuje. Ciljne vrijednosti temperature i vlažnosti za svaku fazu — uključujući klijanje — nalaze se, s kalkulatorom, na stranici o VPD-u.
Otprilike centimetar, vrhom prema dolje. Zakopati je preduboko češća je pogreška nego ostaviti je preplitko: klijanac ima samo energiju sjemenke da stigne gore.
Gotovo uvijek zbog previše vode, premalo topline ili previše provjeravanja. Tek kad isključiš ta tri, ima smisla sumnjati na sjemenku. Stare sjemenke klijaju sporije i manje pouzdano, ali klijaju.
Čim se kotiledoni pojave iznad zemlje. Na početku s mnogo manje svjetla nego kasnije — klijanac ne podnosi punu snagu. Koliko svjetla zaista stiže mjeriš luksmetrom, a kalkulator lux u PPFD to preračunava.
Premjesti ga čim ima otprilike pola centimetra. Ne čekaj dulje: što je korijen dulji, to se lakše slomi. Sjemenku drži samo za ljusku, nikad za korijen, i stavi je korijenom prema dolje u već pripremljenu rupicu.
Po prvom paru nazubljenih listova. Dva okrugla kotiledona prije toga još pripadaju sjemenki. Čim je par pravih listova tu, biljka se hrani sama — i odatle počinje faza klijanca.
CRIS čuva datum početka, sortu i svaki sljedeći korak — offline na mobitelu i bez računa. U sljedećem ciklusu znaš što je u ovom uspjelo.