Kratak odgovor: s dvije fotoperiodične sorte gotovo uvijek. S jednom fotoperiodičnom i jednom autocvjetajućom zajedno, samo uz prihvaćanje cijene. Ne odlučuje trajanje cvjetanja — nego ono što se događa kad bereš u šatoru koji nastavlja raditi.
Obje su pod istim ciklusom svjetla, obje dobivaju istu klimu, obje se zalijevaju jednako. To što jedna završava nakon osam tjedana, a druga nakon jedanaest, ne mijenja ništa od toga — jednostavno cvjetaju različito dugo.
Ono što se mijenja trenutak je u kojem moraš dirati biljku: jednom za ispiranje, jednom za rezanje. I ondje su točke o kojima govori ovaj članak — ne u uzgoju, nego u predaji štafete.
Ako izračunaš oba trajanja prije početka, znaš koliko će berbe biti razmaknute. To radi kalkulator datuma berbe: jednom po sorti, polazeći od istog dana prijelaza na 12/12.
Ovdje se sudaraju dva sata. Fotoperiodična sorta cvjeta zato što svjetlo padne na dvanaest sati. Autocvjetajuća cvjeta zato što je dosegla pravu dob: ne sluša tajmer, nego vlastiti kalendar. Zašto je tako objašnjava kalkulator datuma berbe.
Autocvjetajućima najbolje odgovara osamnaest do dvadeset sati svjetla od početka do kraja. Ako zbog fotoperiodične spustiš na dvanaest, autocvjetajuća svejedno cvjeta — ali s trećinom manje svjetla dnevno. Stigne do kraja; samo daje manje.
Obrnuto uopće ne ide: uz osamnaest sati fotoperiodična beskonačno ostaje u vegetaciji. Ne cvjeta, samo se izdužuje — i postane previsoka za šator.
U praksi: miješati ih znači odabrati jedan od dva ciklusa i prihvatiti gubitak kod druge biljke. Kompromis na trinaest ili četrnaest sati pogoršava obje umjesto da jednu ostavi dobru.
Jedna biljka je gotova, a drugoj trebaju još tri tjedna. Moraš dakle rezati u šatoru koji još cvjeta.
To se može, ali ima posljedice. Šator otvaraš više nego inače, radiš uz upaljeno svjetlo i dižeš prašinu i biljne ostatke. Za biljku koja ostaje, usred završnog cvjetanja, to je najosjetljiviji trenutak cijelog ciklusa — botritisu je dovoljan vlažan zrak i kretanje u pogrešnom trenutku.
Dvije stvari pomažu: zrelu biljku reži cijelu i odjednom, umjesto da danima vadiš grane. I nemoj je sušiti na istom mjestu — sušenje traži drukčiju vlažnost od cvjetanja, a to dvoje ne stane istodobno u jedan šator.
Ako radiš ispiranje prije berbe, ono se tiče samo jedne biljke. Druga je usred cvjetanja i i dalje treba svoju otopinu. U zajedničkom spremniku to se ne može razdvojiti.
U zemlji je jednostavno: svaka se posuda zalijeva zasebno, pa jednu ispireš, a drugu nastaviš gnojiti. U DWC-u ili sa zajedničkim spremnikom to je stvarno ograničenje: obje biljke dijele istu otopinu, a jedna nužno dobiva ono što joj ne pripada.
Je li ispiranje uopće potrebno drugo je pitanje — obrađuje ga poglavlje ispiranje prije berbe, a odgovor je oprezniji nego što mnogi očekuju.
Svaka sorta raste do svoje visine, a lampa visi na istom razmaku za obje. Ako jedna krene prema gore, dođe preblizu — a drugoj je svjetla premalo.
Uobičajeno snalaženje je jednostavno: podigneš nižu biljku na preokrenutu posudu ili kutiju. Ne košta ništa i bez problema nadoknađuje deset ili dvadeset centimetara. Podizanje lampe je gore: tada svjetlo gube obje.
Još je bolje to izbjeći: ako na vrijeme saviješ višu sortu, kasnije nema razlike u razini koju treba nadoknaditi. Trenutak za to je faza vegetacije, a ne cvjetanje.
Gotovo sve zavrzlame dolaze od toga što se razmak otkrije kad je prva biljka već zrela. A ipak je zadan unaprijed: oba su cvjetanja poznata i oba počinju istog dana pri prijelazu na dvanaest sati.
Izračunaj oba datuma prije prijelaza, jedan po sorti. Dva tjedna razlike nisu problem. Od četiri naviše isplati se razmisliti o tome da sortu s duljim cvjetanjem prebaciš na cvjetanje kasnije, dajući joj manje vegetacije.
Isplati li se dijeliti prostor drugo je pitanje: dvije sorte na istoj površini zajedno ne daju više od jedne dobro iskorištene. Što možeš očekivati procjenjuje kalkulator uroda.
S jednom sortom dovoljno je pamćenje. S dvije u istom šatoru više nije — i to od dana prijelaza, a ne od dana berbe.
Tri stvari po biljci: dan prijelaza na 12/12 (isti za obje, ali to je nulta točka obaju izračuna), cvjetanje koje navodi banka i dan kad si zaista rezao. Razlika između posljednja dva broj je koji vrijedi sljedeći put: podaci banke gotovo uvijek ispadnu optimistični.
I povrh toga, što si radio jednoj biljci dok je druga još bila tu: kad si ispirao, kad si trimao, kad je šator bio otvoren. Ako tri tjedna kasnije nešto ispadne loše, uzrok je često upravo u tim recima.
S dvije fotoperiodične da, praktički bez problema: pod istim su ciklusom svjetla i u istoj klimi, samo završavaju u različitim trenucima. Ono o čemu treba razmisliti je što se događa kad bereš prvu dok druga još cvjeta.
Samo uz prihvaćanje cijene. Autocvjetajuće idu po vlastitom satu i uvijek žele osamnaest do dvadeset sati svjetla; fotoperiodične cvjetaju samo uz dvanaest. Ako spustiš na 12/12, autocvjetajuća daje manje. Ako ostaviš osamnaest, fotoperiodična ne cvjeta. Sredina pogoršava obje.
Cijelu i odjednom, umjesto da danima vadiš grane: tako je šator otvoren što kraće. I suši je negdje drugdje — sušenje traži drukčiju vlažnost od cvjetanja, a to dvoje ne stane istodobno u jedan šator.
U zemlji to nije problem: svaka se posuda zalijeva zasebno, pa jednu ispireš, a drugu nastaviš gnojiti. U DWC-u ili sa zajedničkim spremnikom to se ne može razdvojiti: obje dijele istu otopinu, a jedna nužno dobiva ono što joj ne pripada.
Podigni nižu, na preokrenutu posudu ili kutiju. To nadoknađuje deset ili dvadeset centimetara i ne košta ništa. Podizanje lampe najlošije je rješenje: tako svjetlo gube obje biljke.
Dva tjedna nisu problem. Od otprilike četiri naviše isplati se sortu s duljim cvjetanjem prebaciti kasnije, dajući joj manje vremena vegetacije. Oba su datuma zadana prije prijelaza i mogu se izračunati unaprijed.
Ne. Urod ovisi o površini i svjetlu, a ne o broju sorti. Dvije na istom prostoru ne daju zajedno više od jedne dobro iskorištene — čar je u raznolikosti, a ne u količini.
Po biljci: dan prijelaza na 12/12, cvjetanje koje navodi banka i dan kad si zaista rezao. Razlika između posljednja dva broj je koji vrijedi u sljedećem ciklusu, jer podaci banke gotovo uvijek ispadnu optimistični.
Dvije sorte u jednom šatoru znače dva kalendara. U CRIS-u svaka biljka ima vlastiti karton u istom prostoru — dan prijelaza, tjedne cvjetanja i dan rezanja odvojeno, offline i bez računa.